Thompson

Piše: MATE KOVAČEVIĆ

Ovogodišnji 58. Festival igranoga filma u Puli ne će biti samo atraktivan po broju najavljenih projekcija. Organizatori, naime, ističu kako će biti prikazan najveći broj filmova u dosadašnjoj povijesti festivala. Nekadašnji pokrovitelj filmskoga festivala i bivši jugoslavenski diktator Josip Broz Tito ove će godine u filmu Stanislava Tomića„Josef“, kao jedan od likova pohoditi pulsku Arenu, a taj pohod, unatoč višegodišnjoj protimbi mjesnih vlasti, glazbom će pratiti poznati hrvatski pjevač i skladatelj Marko Perković Thompson. Tako će se Arenom zaoriti Thompsonove pjesme pa će publika koja godinama čeka Thompsona, skidanje zabrane, naslijeđene inače od komunističkoga diktatora, doći na svoje, naravno, ako lokalne vlasti ne zabrane projekciju Tomićeva filma. Tomićev „Josef“ bavi se propitivanjem identiteta, što je inače u suvremenom svijetu jedno od najaktualnijih pitanja. Motiv krađe identiteta duboko prožima europsku kulturu, nije nepoznat u raznim motivima demonološke literature, a jedno je vrijeme dominirao i u hollywoodskoj filmskoj produkciji koja je uglavnom tematizirala život tajnih agenata, promjenu njihove svijesti i aktualna pitanja špijunaže. Tomićeva ratna drama, a riječ je o radnji iz Prvoga svjetskog rata, tematizira krađu identiteta u borbi za preživljavanje.
Posredne asocijacije sugeriraju na rani lik bivšega jugoslavenskog diktatora, čije je podrijetlo bar u publicistici još i danas ostalo poprilično zagonetno i nerazjašnjeno. Još se u poratno doba, vjerojatno zbog masovnih smaknuća pripadnika hrvatskoga naroda, dovodio u pitanje pravi identitet diktatora. U hrvatskom emigrantskom novinstvu pisalo se kako komunističkoga satrapa nisu poznavali njegovi kumrovečki sumještani i rodbina. Publicist Ivo Omrčanin smatrao je da se iza imena Josipa Broza Tita skriva britanski agent poljskoga podrijetla. Ni Brozov veliki biograf Vladimir Dedijer nije ostao ravnodušan prema toj činjenici. Naslijeđene Brozove vladalačke osobine nije mogao pronaći u kumrovečkom okruženju pa je u potrazi za njihovim izvorima, ne precizirajući podatke, pisao kako su se preci obitelji Josipa Broza, vjerojatno negdje iz Hercegovine, bježeći pred Turcima nastanili u Zagorju. Skupine protivnika jugoslavenskoga diktatora u zagrebačkim krugovima naslijeđeno umijeće vladanja tražili su u izvanbračnoj vezi Brozove majke i nekih od hrvatskih plemićkih velikaša. Bilo kako bilo, Tomićev film „Josef“ pada na plodno tlo još nerazjašnjenih uloga nekadašnjih komunističkih terorista, njihovih tajnih uloga, misija i gospodara čiju su politiku provodili. Nije sporna činjenica da je Broz imao više lažnih imena i identiteta. Uostalom, to se učilo i tijekom njegove diktature iz pučkoškolskih udžbenika povijesti, a nerazjašnjene činjenice oko njegova misterioznoga podrijetla pojačavao je i nadimak TITO, koji su mnogi razjašnjavali i kao kraticu za Tajnu internacionalnu terorističku organizaciju. Sve je to moglo dati povoda redatelju da snimi film, a skladatelju da se izrazi najbolje što može. Nu bez obzira na to, film je ipak omogućio Brozu da se vrati među žrtve u pulsku Arenu, a Thompsonu, da unatoč zabrani, napokon u njoj i zapjeva! Dakle druženje s „Josefom“ i Thompsonom je u petak 22. srpnja, u 21,30 sati.

Marko Perković Thompson

U Arenu stižem preko filma, a kad Hrvatska bude pravna država, onda ću tamo održati i pravi koncert! Ne bi me iznenadilo da mi Kajin i Jakovčić zabrane i ulazak u Istarsku županiju s obzirom u kakvu društvu živimo. Na žalost još uvijek živimo u društvu gdje je snaga lokalnoga političkog moćnika jača od sustava države i njezinih propisa.

HL: Kako je Marko Perković Thompson dospio na filmsko platno?

Nakon poziva producenta Joze Patljaka i redatelja Stanislava Tomića da skladam za njihov film, moram priznati da nisam bio spreman jer sam u velikoj gužvi oko novoga albuma i nekih projekata koje nisam mogao odgoditi. Međutim, kada sam pročitao scenarij, zainteresirao sam se i pristao. A što se tiče moje uloge, ona je sporedna u cijeloj priči. Zanimljivo je prilikom snimanja filma bilo vidjeti kako se rađaju ti kadrovi, a vidio sam veliku profesionalnost i žar za uspjehom. Dojmilo mu se sve to skupa.

Kako ste se i koliko uspjeli glazbeno izraziti u filmskoj umjetnosti?

Ja svoju glazbu zapravo i čujem i vidim kao filmsku glazbu. U svim svojim pjesmama pokušavam slikovito dočarati teme na kojima radim. Svaka je glazba stvar osjećaja, pa tako i filmska. Razlika filmske glazbe u odnosu na skladanje pjesama jest u tomu što na filmu vidiš sliku i glazbom ju dočaravaš i oplemenjuješ, a na pjesmama stvaraš glazbu i dočaravaš ju slikovito. Stvar je osjećaja i njega uvijek treba slijediti. Potrebno je dosta vrimena i rada kao i za sve. Želim se zahvaliti Branimiru Mihaljeviću s kojim već godinama radim na raznim projektima i koji je zajedno sa mnom upijao svaku scenu te svojim znanjem i radom mnogo doprinio Ima još mnogo ljudi koji zaslužuju zahvalnost, a dvojici mojih prijatelja Tihi Orliću iz Splita i Elvisu Katiću iz San Francisca, koji su svojim sudjelovanjem u filmu također mnogo doprinijeli, poručujem da se odmah hvatamo posla oko novoga albuma. Čeka nas velik posao oko dovršetka albuma i naravno novi glazbeni izazovi.

Je li glazba Vaš odgovor političkim moćnicima da unatoč zabrani uđete u Arenu i održite jednoipolsatni koncert? Dakle Thompson ipak u Areni?

Nije to odgovor njima, niti se ja njima bavim. Ta njihova komunistička metoda ne može vječno trajati. Ne držim da je to jedini način da moja glazba zasvira u pulskoj Areni. Moj nastup će se dogoditi kada naša država postane pravna. Županijski sud još uvijek odugovlači proces, a publika i ja još strpljivi smo i čekamo. Ovdje u filmu pozvan sam kao skladatelj i drago mi je da sam se okušao i u tome. Dakle moj je motiv bio skladati za film jer glazbu volim i njome se bavim, a nisam na filmu skladao samo radi pojave na Arena festu.

Što je motiviralo jednoga Thompsona da sklada za film?

Moram priznati da mi je kao glazbeniku bio izazov skladati za film. Čestitam cijeloj ekipi koja je snimila film. Moram priznati i to da nisam u Hrvatskoj vidio boljega filma. Nadam se da sam svojom glazbom dao filmu ono potrebno. I redatelj i producent pokazali su da i Hrvatska zna napraviti dobar film, a vjerujem da će oni napraviti još mnogo dobrih filmova.

Hoće li Vam zbog ovoga filma Jakovčić i Kajin zabraniti ulazak u Istarsku županiju ili možda samo u Arenu?

Ne bi me iznenadilo da mi zabrane i ulazak s obzirom u kakvu društvu živimo.
Na žalost još uvijek živimo u društvu gdje je snaga lokalnoga političkog moćnika jača od sustava države i njezinih propisa. Znamo da je ta zabrana na nastup u Areni upravo politička odluka. Ta isključivost je boljševizam koji će vjerujem izumrijeti i kod nas.